недеља, 26. март 2017.

Partizan - Cedevita 74-73

Stigoh iz Pionira, pobedismo...


Odavno smo postali sinonim za košarku na ovim prostorima a polako postajemo i za neizvesne, da ne kažem ludačke, završnice. Izborili smo majstoricu pogotkom Heča u poslednjim sekundama a manje od minut pre kraja imali smo "sigurnih" 5 poena prednosti za opušteniju završnicu. Prokockali smo je ekspresno, kao u Hičkokovski izrežiranom filmu koji je na kraju, ipak, imao srećan kraj. Nadamo se takvom završetku i u nastavku ove košarkaške trilogije. A pobedu smo zaslužili mnogo ranije. Od sredine 1/4 počinjemo da pravimo razliku koju nismo ispuštali sve do 7 sekundi pre kraja. Cedevita nam je stalno disala za vrat, prilazila i na samo poen zaostatka ali bismo ih brzo vraćali na sigurnijih 5-7 koševa odstojanja. I tako sve do već opisanog poslednjeg minuta i Hečerove mirne ruke za veliku pobedu. I Birča je bio raspoložen u napadu, jedino su njih dvojica bila šuterski raspoložena ali su i ostali doprineli velikom borbenošću. Bravo za sve! Sad nam sledi cela nedelja da se što bolje pripremimo za majstoricu, psihički i fizički, samo da svi budu zdravi. Pritisak je sada na Cedeviti, videćemo kako će se oni snaći u takvoj situaciji. Ja u našu pobedu ne sumnjam, verujem u Džileta i crno-bele ratnike, idemo u finale. Volim Partizan!


Partizan: Robinson, Ratkovica 2, Vrabac 2, Marinković 5, Veličković 8, Majstorović, Birčević 18, Koprivica 4, Andrić 3, Hečer 23, Gordon 3, Luković 6.

Mi nismo samo tim, mi smo porodica. Luda porodica!


Džile čestita majstoru iz suprotnog tabora...
 

Нема коментара:

Постави коментар